Neovisnost kao proces

Hrvatska danas slavi Dan neovisnosti, spomen na 23 godine staru Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ.

Ta povijesna odluka označila je obvezu svima nama da brinemo o sadržaju, o njenoj provedbi. Da naša neovisnost ne ostane na formalnoj razini.

Pa se danas pitam, jesmo li uistinu neovisni?

Možda je samo mjesto izglasavanja ove odluke, podrum Inine zgrade, bilo simbolom svega onog što će se u budućnosti događati.

Neovisnost je ponajprije trebalo izboriti u Domovinskom ratu. Tisuće poginulih, izbjeglih, velika materijalna šteta koja nam je učinjena i posljedice koje, kao društvo, još uvijek osjećamo, učinile su našu neovisnost tim vrjednijom. Završetkom rata, smatrali smo da ćemo osjetiti puninu neovisnosti.

No, tada se pojavljuju revizori rata. Kojeg nitko nije želio. Rezolucijom Vijeća sigurnosti osniva se Haški sud, točnije Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. Naša neovisnost blijedi svakim istupom glavne tužiteljice, Carle del Ponte. Odjednom, njene riječi poput groma tuku u samu srž izborene neovisnosti. Uvjetovanje izručenja generala, nesnalaženje vanjske politike u novonastalim okolnostima i zaboravljanje ideje o nacionalnoj pomirbi prvog predsjednika, dr.Franje Tuđmana, donose nova pitanja o samoj neovisnosti, o Domovinskom ratu i uopće o Hrvatskoj kao suverenoj, samostalnoj i (formalno) međunarodno priznatoj državi.

U novije vrijeme, naša neovisnost ponovno je na kušnji. Iz ekonomskih razloga. Svijet u kojem živimo povezan je do te mjere da neovisnost traži i veliko znanje, mudrost pri donošenju odluka. Danas je oksimoron za neovisnost ekonomska kriza. Koliko bilo koja država može biti neovisna ukoliko njene građane pokosi ovakva dugotrajna kriza izazvana špekulantskim igrama američkih bankara? Koja je razina neovisnosti ukoliko naš narod trpi zbog valutne klauzule i nemogućnosti utjecaja države na bankarske igre? Što je s monetarnom politikom neovisne Hrvatske? Tko štiti danas sve one deložirane građane Republike Hrvatske, prve žrtve izgubljene borbe za ekonomsku neovisnost?

Vodeći se onom ”think globally, act locally” dolazimo do Općine Klis. O neovisnosti institucije unutar neovisne Republike Hrvatske.

Koliko je bilo koja jedinica lokalne samouprave neovisna i koje odluke može donijeti samostalno, poštujući pritom zakone RH?

To je pitanje na koje uporno tražim odgovor, a istovremeno i rješenje.

Kako postići neovisnost odlučivanja i neovisnost podizanja standarda naših građana u situaciji deformiranog sustava u kojem imenovani direktori raznih državnih tvrtki imaju veći utjecaj na kvalitetu života od nas koji smo direktno izabrani na izborima da predstavljamo stanovnike ovog područja? Kako postići neovisnost o Prometu koji ukida autobusne linije pod izlikom gubitaka? Kako postići neovisnost o HEPu, bar u onoj mjeri da svi naši stanovnici imaju dovoljno jak napon te da, prilikom nevremena, ne ostanemo bez struje? Kako odgovoriti na rad Čistoće Split koja ne želi (?!) odvoziti komunalni otpad s područja naše zagore zbog navodne nerentabilnosti? Kako naplatiti HTu i ostalim tvrtkama koje su položile cijevi i vodove u naše ulice pravo na služnost?

O tim i sličnim pitanjima u nekom drugom osvrtu.

Smatram da borba za neovisnost još uvijek traje. I uvijek će biti prisutna. Ali isto tako, smatram i želim vjerovati da smo sami kreatori svoje neovisnosti.

Odluka Hrvatskog sabora iz 1991. to mi daje za pravo.

Sretan vam Dan neovisnosti.