Jakov Vetma

BLOG

2 komentara

Svijet floskula

blog

U današnjem svijetu prisutan je velik broj floskula. One ulaze kroz medije tiho, neprimjetno, a zatim bivaju sve jače, sve glasnije dok nas potpuno ne obuzmu i ne postanu apsolutna istina koju nitko ne propituje.

Svatko ih koristi na svoj način i s određenim ciljem. Međutim, nitko ih ne koristi s ciljem stvaranja boljih uvjeta za život ljudi na ovom prostoru. Jer takve floskule mogu izdržati isključivo u demagoški orijentiranim sredinama ili umovima i na koncu konca ostaju samo – floskule.

Gradonačelnike i načelnike u Republici Hrvatskoj svatko voli ocjenjivati i komentirati. Naš rad je često predmetom analize mnogih. I neka je. Analize stižu iz samog vrha države, iz mnogih ministarstava, regionalne samouprave i apsolutno svih medija. Međutim, nepobitna je činjenica da smo mi izabrani na najdirektniji mogući način, od ljudi s kojima živimo i koji nas poznaju. Imenom i prezimenom, sa svim našim vrlinama, ali i manama. No, nekako, kada analize krenu s naše strane, često bivaju okarakterizirane nedoraslima ili manje vrijednima. Ne uvažavajući činjenicu da samo gradonačelnici i načelnici svaki dan, ali doslovno svaki dan, žive u društvu ljudi koji se suočavaju s nizom problema.

Iz gore navedenih razloga, lako je prepoznati floskule.

  1. Lokalni šerifi

Svaki tekst koji se odnosi na gradonačelnike i načelnike popraćen je floskulom ”lokalni šerifi”. Zgodno zvuči kada se svi problemi upravljanja i vođenja ovog društva žele prebaciti na neke tamo moćnike koji su za sve krivi.

Iz moje perspektive to izgleda ovako. Odrastate u maloj sredini koja vas poznaje od predškolske dobi. S mnogima ste išli u školu, igrali nogomet, svirali u Kulturno glazbenom društvu. Ljudi vas poznaju kroz niz životnih situacija, od onih lijepih do onih najtežih. U jednom trenutku vas izaberu da vodite tu sredinu. Jer nekako vjeruju da možete. A mnogi taj posao jednostavno ne žele. I dođete na mjesto načelnika da bi vas netko prozvao šerifom?! Zašto? Kažu ima svakakvih načelnika. Uvjeren sam ipak da puno više ima onih koji svoj posao rade pošteno, s dobrim namjerama i kvalitetno. Boreći se za što kvalitetniji život onih koje predstavljaju.

Ne treba ni zaboraviti da najveće štete i problemi za našu državu ne nastaju u lokalnoj samoupravi. Već u samom centru moći, na državnoj razini.

  1. Mjere štednje

Kristalno je jasno da, u nedostatku rješenja, mnogi posežu za općenitom floskulom mjera štednje. Još jasnije je da niti jedna zemlja kroz mjere štednje nije izašla iz recesije. S druge strane, tko god je primijenio drukčije modele upravljanja, podigao je standard građana i osigurao kvalitetnije uvjete života.

Da ne govorim u prazno, potvrđuje i rad općinske uprave u Klisu koja je u 16 mjeseci napravila sljedeće:

  • dobila u svoje vlasništvo zemljište vrijedno 40 mil. kuna spremno za investicije
  • povećala proračun za 30% u prvih 6 mjeseci u odnosu na isto razdoblje prethodne godine
  • dobila 9 mil. kuna iz drugih izvora financiranja dok je još 4.5 mil. kuna trenutno na raznim natječajima

Upravo na ovaj način stvorene su pretpostavke za daljnji razvoj. On će se na području naše općine i dogoditi.

Sve ovo gore navedeno ne isključuje racionalno trošenje sredstava. Mogu izdvojiti naš primjer koji danas mnogi komentiraju, a to je kupovina službenog rabljenog automobila, starog 5 godina. Nije nam u cilju rasipati se novcem, bez obzira na rezultate. Ali samo i isključivo stvarajući dodanu vrijednost želimo osigurati našim stanovnicima bolje uvjete života.

  1. Strani investitori

Nije li floskula o stranim investitorima kao izlazu iz krize ništa drugo već ogoljavanje činjenice da država nije osigurala preduvjete za domaće investitore?

U trenutnoj konstelaciji snaga strani investitori su u prednosti po pitanju investiranja u Republiku Hrvatsku. Ponajprije zbog porezne stabilnosti države u kojoj imaju sjedište, a zatim i zbog dostupnijeg i jeftinijeg kapitala do kojeg mogu doći. S druge strane, poduzetnici u Hrvatskoj suočeni su sa stalnim promjenama poreznog zakona, da ne govorim o poreznoj represiji. Nezaštićeni su po pitanju naplate potraživanja, a cijena kapitala ih čini nekonkurentnim u cijeloj priči.

Naša država u svom vlasništvu ima velik broj nekretnina i ogromnu površinu zemljišta koje trenutno leži kao mrtav kapital. Na području općine Klis radi se o nekih 50 mil. kvadrata takvog zemljišta. Da ne govorim o prirodnim resursima, otocima, rijekama, potencijalima koje rijetko koja država ima. Stavimo ga u funkciju! S jasno određenim pravilima i ciljevima, naravno.

Eklatantan primjer takvih nekretnina je područje grada Splita. U ”najlipšem gradu na svitu” na najljepšim lokacijama, od zapadne obale preko rive sve do istočne obale, smještene su državne institucije. Od zgrade gradske uprave preko Zavoda za mirovinsko i socijalno osiguranje do Porezne uprave. Turizam, kao gospodarska grana koja donekle još donosi prihode svima, ne može se razvijati ukoliko takve lokacije bivaju rezervirane za državnu administraciju.

Zadatak države u širem smislu je osiguravanje preduvjeta za investicije. Bez obzira odakle dolazile. Ali u ovoj situaciji strani investitori su ipak u prednosti. Što nije dobro.

Ovo su najizraženiji primjeri floskula s kojima se danas suočavamo. Ima ih još mnogo. Ipak, vjerujem da će mnoge biti prepoznate i kao takve odbačene.

 

0 komentara

Neovisnost kao proces

Hrvatska

Hrvatska danas slavi Dan neovisnosti, spomen na 23 godine staru Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ.

Ta povijesna odluka označila je obvezu svima nama da brinemo o sadržaju, o njenoj provedbi. Da naša neovisnost ne ostane na formalnoj razini.

Pa se danas pitam, jesmo li uistinu neovisni?

Možda je samo mjesto izglasavanja ove odluke, podrum Inine zgrade, bilo simbolom svega onog što će se u budućnosti događati.

Neovisnost je ponajprije trebalo izboriti u Domovinskom ratu. Tisuće poginulih, izbjeglih, velika materijalna šteta koja nam je učinjena i posljedice koje, kao društvo, još uvijek osjećamo, učinile su našu neovisnost tim vrjednijom. Završetkom rata, smatrali smo da ćemo osjetiti puninu neovisnosti.

No, tada se pojavljuju revizori rata. Kojeg nitko nije želio. Rezolucijom Vijeća sigurnosti osniva se Haški sud, točnije Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. Naša neovisnost blijedi svakim istupom glavne tužiteljice, Carle del Ponte. Odjednom, njene riječi poput groma tuku u samu srž izborene neovisnosti. Uvjetovanje izručenja generala, nesnalaženje vanjske politike u novonastalim okolnostima i zaboravljanje ideje o nacionalnoj pomirbi prvog predsjednika, dr.Franje Tuđmana, donose nova pitanja o samoj neovisnosti, o Domovinskom ratu i uopće o Hrvatskoj kao suverenoj, samostalnoj i (formalno) međunarodno priznatoj državi.

U novije vrijeme, naša neovisnost ponovno je na kušnji. Iz ekonomskih razloga. Svijet u kojem živimo povezan je do te mjere da neovisnost traži i veliko znanje, mudrost pri donošenju odluka. Danas je oksimoron za neovisnost ekonomska kriza. Koliko bilo koja država može biti neovisna ukoliko njene građane pokosi ovakva dugotrajna kriza izazvana špekulantskim igrama američkih bankara? Koja je razina neovisnosti ukoliko naš narod trpi zbog valutne klauzule i nemogućnosti utjecaja države na bankarske igre? Što je s monetarnom politikom neovisne Hrvatske? Tko štiti danas sve one deložirane građane Republike Hrvatske, prve žrtve izgubljene borbe za ekonomsku neovisnost?

Vodeći se onom ”think globally, act locally” dolazimo do Općine Klis. O neovisnosti institucije unutar neovisne Republike Hrvatske.

Koliko je bilo koja jedinica lokalne samouprave neovisna i koje odluke može donijeti samostalno, poštujući pritom zakone RH?

To je pitanje na koje uporno tražim odgovor, a istovremeno i rješenje.

Kako postići neovisnost odlučivanja i neovisnost podizanja standarda naših građana u situaciji deformiranog sustava u kojem imenovani direktori raznih državnih tvrtki imaju veći utjecaj na kvalitetu života od nas koji smo direktno izabrani na izborima da predstavljamo stanovnike ovog područja? Kako postići neovisnost o Prometu koji ukida autobusne linije pod izlikom gubitaka? Kako postići neovisnost o HEPu, bar u onoj mjeri da svi naši stanovnici imaju dovoljno jak napon te da, prilikom nevremena, ne ostanemo bez struje? Kako odgovoriti na rad Čistoće Split koja ne želi (?!) odvoziti komunalni otpad s područja naše zagore zbog navodne nerentabilnosti? Kako naplatiti HTu i ostalim tvrtkama koje su položile cijevi i vodove u naše ulice pravo na služnost?

O tim i sličnim pitanjima u nekom drugom osvrtu.

Smatram da borba za neovisnost još uvijek traje. I uvijek će biti prisutna. Ali isto tako, smatram i želim vjerovati da smo sami kreatori svoje neovisnosti.

Odluka Hrvatskog sabora iz 1991. to mi daje za pravo.

Sretan vam Dan neovisnosti.

0 komentara

Pozdravna poruka

klis

Poštovani stanovnici općine Klis, zadovoljstvo mi je predstaviti vam novi blog koji ću voditi za vrijeme obnašanja dužnosti načelnika.

Zašto blog?

Smatram da je previše informacija koje su bitne za sve nas. Mogućnosti interneta te bloga kojeg ćemo dijeliti putem društvenih mreža mogu nam biti od koristi u onom dijelu informiranja kako o uspjesima tako i o realnim problemima koje svi imamo.

Nadam se da ćete u tekstovima koje ću povremeno objavljivati pronaći i odgovore na pitanja koja vas muče. S ciljem da moj rad i rad svih suradnika bude maksimalno transparentan.

Lijep pozdrav,

Jakov

Pages:«123